Isuviše duhovni? Toliko orijentisani ka nebu da ste malo zainteresovani za zemaljsko?
Do prije par godina bih bila ponosna da me je neko opisao tim riječima.
Tačno je: mene interesuje vječnost. Ovdje na Zemlji sam samo stranac, život je turoban kao u pustinji, Nebo je moj dom. Jedino bitno u vezi drugih ljudi je bio duhovni aspekt: jeste li prihvatili Isusa kao svog Gospoda i Spasitelja? Da li znate gdje ćete otići kad umrete?
Kao svaki dobar evanđeoski hrišćanin podržavala sam misijsko djelovanje u kojem se propovijedalo Jevanđelje ali ne baš i ono gdje se samo brinulo o fizičkim potrebama ljudi. Mislim, Biblija je valjda jasna po tom pitanju: „Tražite najprije carstvo Božije i njegove pravednosti, i sve ostalo (hrana, odjeća) će vam se dodati“ (Matej 6:33). To je rekao Isus i tu je sve jasno.
Ponekad bih pomagala i dobrotvorne organizacije koje su ‘samo’ brinule da nahrane ljude, ali od veće važnosti mi je bio rad onih koji su ljudima davali ‘hljeb života’. Jer kad si već jednom u Kraljevstvu i težiš pravednosti, ‘sve ovo drugo’ će ti biti pridodato. Razmišljala sam da upravo na taj način (iako indirektno) hranim i odijevam ljude koji su u potrebi.
A onda sam, nakon izvjesnog preispitivanja sebe i svoje zajednice, počela da po prvi put ljude oko sebe posmatram kao ljude a ne samo kao misijsko polje djelovanja. Prestala sam da ih vidim u samo dvijema kategorijama: oni koji su spašeni i oni koji bi to trebali biti, hrišćanin i bezbožnik, gotov proizvod i sljedeći projekat.
A sad, da malo propovijedam.
Svaka osoba ima beskrajnu vrijednost onakva kakva je u datom trenutku i bez obzira na njenu prošlost ili budućnost. Nikome ne bi trebalo da kažemo: „znam da si gladan i da ti je hladno, ali jesi li spašen? Ono što ti je sad stvarno potrebno nije hrana niti sklonište već Isus.“
Znam da se ovo što ću reći protivi Evanđeoskoj logici ali mi moramo razmišljati za sebe. Ne bi trebalo pretpostaviti da nam učitelji, i u najboljoj namjeri, uvijek prenose ono najbolje od Boga. Ne smijemo zaboraviti da su hrišćanski učitelji tako opravdavali Inkviziciju, Krstaške ratove, robovlasništvo, kao i da su se protivili građanskim pravima.
I tako, dok nam Evanđeosko hrišćanstvo govori da svako treba prvo da ‘traži Carstvo nebesko… i da će mu se sve ostalo naknadno dati’, ono zanemaruje ostala mjesta u Pismu (tj. Matej 6:33 nije jedini stih koji se odnosi na ovu temu).
Razmislite sami:
* Isus hrani 5.000 ljudi pravom hranom a da, pri tom, ne traži da se prvo ‘obrate’ (zapravo, prema Mateju 14, on „se smilova na njih i izliječi bolesne“, da bi nakon toga rekao učenicima „dajte im vi nešto da jedu“).
* Isus brani ženu uhvaćenu u preljubi a da joj ne traži da se prvo pokaje.
* Isus je izričit (Matej 25) da će oni koji brinu o potrebitima biti nagrađeni – i to o onima u fizičkoj a ne duhovnoj potrebi. (Evanđeosko razmišljanje, kao i nekih drugih, je da ovu priču, u svjetlu Mateja 6:33, treba tumačiti tako da se sve ipak odnosi na duhovne potrebe. Međutim, zaista nema nikakve naznake da Isus tu govori o duhovnim potrebama.)
* Kad je Isus ispričao priču o dobrom Samarićaninu (Luka 10), njegova poruka je bila: Želim da vodite brigu o onima koji su u potrebi a ne da, kao religiozni licemjeri, takve izbjegavate. Zapravo, ovdje je upravo Samarićanin taj koji je dostojan ‘vječnog života’!
I na kraju:
Isusov život i učenje nam ni na koji način ne daje za pravo da vodimo računa o ljudskim duhovnim potrebama na uštrb onih fizičkih.
Nismo oslobođeni od toga da brinemo o gladnima, žednima, onima bez odjeće, onima u zatvoru – zapravo nam je to obaveza ako želimo da nas Bog nagradi.
Tako, dragi moji evanđeoski i njima slični prijatelji, budimo srcem i na Zemlji kao što smo na Nebu. Ostavimo iza sebe isključivo razmišljanje koje kaže, „Ako nisi pozvao Isusa u svoje srce, to ti je jedina stvarna potreba.“ Umjesto toga, pomislimo: „Kako bi se sada Isus ponio prema ovoj osobi?“
Preveo:
M. V.
English
Postavi komentar