• English

Ako vas danas ne brine pretjerana religioznost u crkvi, vrijeme je da vas zabrine.
Činimo upravo ono što je Isus rekao da ne činimo. Trebalo bi da nas duboko uznemiri to što smo postali pobožniji od samog utemeljivača naše vjere. Postali smo fariseji i saduceji ovoga vremena – usavršavamo umijeće da izgledamo dobro u javnosti, dok skrivamo ono što je loše u privatnosti.

Biblija definiše Boga jednom riječju, i to nije ‘religija’. To je agape ljubav. Svojim primjerom pokazao nam je kako voljeti one koji nisu voljeni i kako biti prijatelj onima koji nemaju prijatelja. I nije koristio vjerske simbole, slogane, posebnu odjeću, ni reklamu. On je jednostavno volio.

A religija je najčešće odvojena od žrtveničke, agape ljubavi.

Počinje sa mnom, mojim željama i potrebama.

Ne ispunjava najveću Božju zapovijest, stavljajući sebične želje i navike iznad onoga što je najbolje za druge.

Međutim, ljubav je ta koja definiše našu najvišu ulogu, a ne religija. Religija je opcionalna – ljubav nije.

Znajte da se bavite religioznim djelima prvenstveno zbog sebe, a ne zbog Boga. Njegov prvi zahtjev je ljubav usmjerena ka drugima, a ne obožavanje.

Isus je bio prijatelj grješnika. Češće je bio među neznancima nego među religioznim ljudima. Šta to znači za nas danas? To znači da, ako želimo da zaista živimo sa Isusom, treba da provodimo manje vremena u ‘crkvi’, a više vremena na ulicama, među izopštenima iz društva.

‘Religija’ se definiše svijećama, himnama, pjesmama hvale, liturgijama, bilbordima, naljepnicama na automobilima, hrišćanskim sloganima, svetom odjećom, ‘riječima od Gospoda’, evangelizacijom, crkvama, krstovima, vjerskim simbolima i još mnogo čime. To je naučena i uvježbana vještina, za razliku od spontane ljubavi djeteta.

Vjera i ljubav su riječi akcije, a ne pasivna uvjerenja i osjećanja.

Religioznost koja se uselila u nas umjesto duhovnosti oduzima hrišćanstvu ljepotu i snagu pred svijetom.

PROTIV RELIGIOZNOSTI – ZA ISTINSKU DUHOVNOST

Zbog svega toga, mi koji tražimo istinsku duhovnost:

• Odbacujemo religiju kojoj su vrijednosti u ritualima, simbolima i javnim izjavama. Ljubav, saosjećanje i moral — to su pravi kriterijumi duhovnosti, ne svjetlost svijeća, imena praznika ni broj posjetilaca vjerskih objekata.
  
• Ne prihvatamo hijerarhiju pobožnosti, gdje religiozni “stručnjaci” određuju ko je bliži “spasenju”, a ko je daleko. Svako ljudsko biće zaslužuje slobodu i dostojanstvo, a religija ne smije biti instrument razdora.
  
• Ne pristajemo na religijska učenja koja dijele ljude na “prave” i “pogrešne”, “spašene” i “nespašene”. Put kojim treba ići jeste put ljubavi koja uključuje, a ne diskriminacije i otpora prema drugačijima — po vjeri, porijeklu, društvenom statusu.
  
• Tvrdimo da prava duhovnost ne leži u velikim ceremonijama, već u milosrđu, pomoći siromašnima, pružanju ruke obespravljenima. Tamo gdje religija mari samo za spoljašnju sliku, mi biramo unutrašnje djelo.
  
• Nećemo ćutati pred religijskim autoritetima koji legitimišu nepravdu, održavaju nejednakost, štite moćne i utiču na vlast na štetu slabih. Duhovnost zahtijeva hrabrost da se ustane protiv takvih zloupotreba.
  
• Gnušamo se licemjerja gdje se govori o ljubavi, a ćuti pred patnjom. Gdje je važnije pokazivanje svoje religioznosti nego iskrena briga za bližnjeg. Duhovnost je kada radimo dobro bez očekivanja priznanja; kada se mijenjamo iznutra, a ne zbog pohvala.

Zato donosimo:

PROGLAS

Za slobodu duha

I kažemo:

Dosta je okova i lažnog sjaja. Religija nas je vjekovima učila da mjerimo vjeru obredom, a ne djelom; da slavimo formu, a zaboravimo suštinu.

Dosta je podjela. Duh ne poznaje granice ni zidove koje religija podiže.

Dosta je licemjerja. Nećemo vjeru koja se pokazuje na ulici, a skriva nepravdu u tišini. Nećemo autoritete koji propovjedaju ljubav, a podržavaju moćne i gaze slabe.

Prava duhovnost nije u knjigama i činovima, nego u srcu koje saosjeća, u ruci koja pomaže, u hrabrosti da se ustane protiv nepravde.

Zato odbacujemo religiju kao teret i obmanu. Biramo put slobodnog duha, put ljubavi, put istinske zajednice među ljudima.

Neka ovo bude naš zavjet:

Umjesto religije – duhovnost.
Umjesto obreda – djelo.
Umjesto straha – sloboda.

DV

---

A PROCLAMATION

If excessive religiosity in the church doesn’t trouble you today, it should.
We are doing exactly what Jesus warned us not to do.
It should deeply disturb us that we have become more outwardly devout than the very founder of our faith.
We have become the Pharisees and Sadducees of our time—masters at looking righteous in public, while hiding our flaws in private.

The Bible describes God in one word—and it is not “religion.”
It is agape love.
Jesus showed us how to love the unloved and be a friend to those without friends.
He did not rely on symbols, slogans, special clothing, or public attention.
He simply loved.

Yet religion often drifts far from this selfless, sacrificial love.
It begins with me—my desires, my comfort, my needs.
It fails to fulfill God’s greatest commandment, because it puts selfish wants above what is best for others.

Love, not religion, defines our highest calling.
Religion is optional—love is not.

Be honest.
If your religious acts are mostly for your own satisfaction, you are missing the point.
God’s first demand is love for others—not mere worship.

Jesus was a friend to sinners.
He spent more time among strangers than among the religious elite.
What does this mean for us today?
It means that if we truly want to follow Jesus, we must spend less time inside church walls, and more time on the streets—among society’s outcasts.

Religion often presents itself through candles, hymns, worship songs, liturgies, billboards, car stickers, slogans, holy clothing, “words from the Lord,” evangelism, churches, crosses, and other symbols.
It is a practiced skill—learned and rehearsed—unlike the spontaneous love of a child.

Faith and love are words of action, not passive beliefs or feelings.

When religiosity takes the place of genuine spirituality, it robs Christianity of its beauty—and its power to influence the world.

AGAINST FORMAL RELIGION—FOR TRUE SPIRITUALITY

• We stand against a religion whose values lie in rituals, symbols, and public declarations.
  Love, compassion, and morality are the true measures of spirituality—not candlelight, religious holidays, or the size of a congregation.

• We reject religious authorities who presume to decide who is closer to salvation.
  Every human being deserves freedom and dignity.
  Religion must never divide.

• We refuse teachings that sort people into labels of “right” and “wrong,” “saved” and “unsaved.” The path we follow is the path of love.
  It embraces all people, regardless of faith, background, or social status.

• We affirm that true spirituality is not found in grand ceremonies.
  It is found in mercy, in helping the poor, and in lifting up the oppressed.
  Where religion cares only about appearances, we choose deeds from the heart.

• We will not stay silent before authorities who legitimize injustice, protect the powerful, or perpetuate inequality.
  Spirituality requires courage—the courage to stand against abuse.

• We oppose hypocrisy—where love is spoken of, but suffering is ignored.
  Where showing off piety matters more than genuine care for others.
  Spirituality is doing good without expectation of recognition, changing us from within rather than for the sake of praise.

For the freedom of spirit,

WE PROCLAIM

Enough of chains and empty shine.
For centuries, religion has taught us to measure faith by ritual rather than action, to honor appearances while neglecting meaning.

Enough of divisions.
The spirit knows no boundaries. We will no longer tolerate walls of religion.

Enough of hypocrisy.
We will not accept a faith that shows itself publicly, while hiding injustice in silence.
We reject authorities who preach love while supporting the powerful and trampling the weak.

True spirituality is not in books or ceremonies.
It is in a heart that feels, a hand that helps, and the courage to stand against injustice.

We reject religion as a burden and a deception.
We choose the path of a free spirit—the path of love, the path of true human community.

Let this be our pledge:

Instead of religion—spirituality.
Instead of ritual—action.
Instead of fear—freedom.

DV

---