Reasonable Faith Video Podcast
Pitanja o vizijama, grijehu, Mladoj Zemlji…
PRILAGOĐENI TRANSKRIPT:
Pitanje 1: O Josifovom snu u Mateju 1,20
Dragi dr Krejg, kako razumijete izjavu da se Josifu u snu javio anđeo Gospodnji? Vi ste ranije sugerisali da viđenja mogu biti utisci u umu, a ne doslovno čulno viđenje. Da li mislite da je Josif vidio pravog anđela u realnom vremenu, kao Marija u Luki, ili je to bio samo utisak u njegovom umu? Mogu li anđeli sami stvoriti takve utiske ili je to nešto što samo Bog može učiniti?
—Stiv, Ujedinjeno Kraljevstvo
Odgovor dr Krejga:
Pošto Matej jasno kaže da se anđeo javio Josifu u snu, smatram da je to bio subjektivni utisak na Josifov um koji je Bog izazvao, a ne materijalizacija anđela. Da li anđeli mogu stvoriti takve utiske u snu, ne znam. Nemam predstavu koje su granice njihovih moći ili da li to samo Bog može. Ali, pošto se radi o snu, treba to shvatiti kao iskustvo vizije, a ne kao doslovno pojavljivanje anđela, kakvo je imala Marija kada joj se javio Gavrilo.
Pitanje 2: O sklonosti ka grijehu
Poštovani dr Krejg, slažem se s vašim stavom o ‘istočnom grijehu’, ali mi je teško da shvatim odakle potiče unutrašnja sklonost ka grijehu. Da li ona postoji još prije pada, ili postoji neko drugo objašnjenje?
—Din, SAD
Odgovor dr Krejga:
Din je u pravu kada kaže da ja ne prihvatam tradicionalnu doktrinu ‘istočnog grijeha’ onako kako se ona drži u rimokatoličanstvu ili kod protestantskih reformatora. Kako ja čitam Postanak 3, izvještaj o padu, i Rimljanima 5, gdje Pavle razmišlja o Adamovu padu, čini mi se da nijedan od tih odlomaka ne uči da se Adamova krivnja pripisuje svim njegovim potomcima, tako da bih ja bio doslovno kriv za Adamov grijeh. Takođe, u tim izvještajima ne nalazim ni to da je Adamov grijeh rezultirao pokvarenošću ljudske prirode koja se prenosi kroz njegove potomke na nas danas. To je pojam koji bi ionako bio vrlo teško razumjeti. Kako bi se uopšte mogla moralna pokvarenost genetski prenositi?
Avgustin je smatrao da se ova moralna pokvarenost istočnog grijeha prenosi sjemenom u spolnom odnosu. Danas gotovo niko to ne zastupa. To uključuje izuzetno negativan pogled na ljudsku seksualnost, a usto je posve nejasno kako bi se moralni faktor mogao prenositi kroz fizičko ili genetsko razmnožavanje i rađanje. Čini mi se mnogo uvjerljivijim tumačiti tu sklonost grijehu, koja je tako očita u ljudskom rodu svaki dan, kao nešto što proizlazi iz činjenice da ljudska bića, kao biološki organizmi, imaju ugrađen instinkt za samoodržanjem. Taj instinkt nužan je za biološku održivost organizma, ali rezultira svojevrsnim sebičnim ponašanjem koje postaje grijeh, kod stvorenja poput nas, koji smo moralna bića.
U rimokatoličanstvu postoji jedno shvatanje istočnog grijeha koje je u skladu s tim i koje mi se čini vrlo uvjerljivim i privlačnim. To je shvatanje da su Adam i Eva, u stanju nevinosti prije pada, imali svojevrsni nadodan dar Božje milosti koji im je davao sposobnost da uspješno upravljaju svojim prirodnim biološkim nagonima i instinktima. Zahvaljujući snazi Duha Svetoga i Božjoj milosti, mogli su funkcionisati kao osobe sa moralnim integritetom.
Međutim, padom je taj nadodan dar Božje milosti izgubljen. Od tada se svi ljudi rađaju jednostavno s ovom životinjskom prirodom naših tijela, koja ima biološki instinkt samoodržanja, ali bez nadodanog dara Božje milosti koji bi nam omogućio da ga kontrolišemo. Zbog toga su naši biološki nagoni i impulsi doslovno izvan kontrole, a to rezultira univerzalnošću ljudskog grijeha, naročito kada se taj prirodni nagon spoji s društvom koje je prožeto zlom. Djeca se tako prirodno odgajaju oponašajući zlo koje ih okružuje.
Zbog toga mi se čini da je ovaj katolički pogled na istočni grijeh, koji ga vidi kao lišenost Božje nadodane milosti pod kojom svi živimo, vrlo uvjerljivo objašnjenje univerzalnosti grijeha.
Pitanje 3: O intelektualnim hobijima
Poštovani dr Krejg, ja sam hrišćanin, ali imam mnogo interesovanja izvan teologije—psihologija, filozofija, sociologija, književnost, politika, pa čak i Niče. Da li treba da se osjećam krivim zbog toga? Ako je Isus vaskrsao, zar obožavanje Boga i upoznavanje Njega nije moja jedina dužnost? Da li su ostale teme gubljenje vremena ili se i one mogu koristiti na Božju slavu?
—Erik, Norveška
Odgovor dr Krejga:
Pretpostavka vašeg pitanja je pogrešna. Obožavanje Boga i upoznavanje Njega nije naša jedina dužnost. Pismo jasno kaže da i druge odgovornosti imaju težinu, poput brige za porodicu. Pavle kaže da je onaj koji ne brine za svoje – gori od nevjernika. Isus u Mateju 6:33 uči da treba najprije tražiti Božje kraljevstvo i Njegovu pravednost, a ostalo će nam biti dodato.
Dakle, da—Bog treba da bude prioritet, ali i naša druga interesovanja mogu služiti Njemu. Vaši intelektualni hobiji mogu obogatiti vašu službu Hristu i pomoći vam da širite Njegovo kraljevstvo. Zato ih njegujte s radošću i molite Boga da ih upotrijebi na pravi način.
Pitanje 4: O Hristovoj ljudskoj i božanskoj prirodi
U seriji Branilac objašnjavate da je Isus potpuno Bog i potpuno čovjek. Ali dio ljudske prirode je i grešnost, dok Božja priroda uključuje bezgrešnost. Isus nikada nije pogriješio—da li to znači da Njegova ljudska priroda nije potpuna?
—Kerolin, SAD
Odgovor dr Krejga:
Ovo pitanje brka pojmove ljudska osoba i ljudska priroda. Isus nije bio ljudska osoba, već božanska osoba—druga ličnost Trojstva—koja je primila ljudsku prirodu. Ideja da Hrist ima i božansku i ljudsku osobu je jeretičko učenje poznato kao nestorijanizam. Zato, budući da je Isus bio božanska osoba, bio je bezgrešan. Grešnost se odnosi na osobe, a ne na prirode. Dakle, Hrist je imao potpunu ljudsku prirodu, ali nije bio grešan.
Pitanje 5: O teoriji zvanoj Mlada Zemlja
Dr Krejg, nazvali ste zagovornike teorije kreacionizma zvanog Mlada Zemlja sramotom. Zar to nije nepravedno? Svaki pokret treba procjenjivati po njegovim zaslugama, a ne odbacivati zbog toga kako ga drugi doživljavaju. Ako ga neko odbaci zbog ponašanja njegovih pristalica, to je loš razlog. ‘U bitnim stvarima treba jedinstvo, u nebitnim sloboda, a u svemu ljubav.’
—Čad
Odgovor dr Krejga:
Slažem se da se pokreti moraju procjenjivati po vlastitim zaslugama. Ali kada razmotrimo ovu teoriju, vidimo da je ona intelektualno neodbranjiva. Tvrdnje da je svijet stvoren prije nekoliko hiljada godina u šest dana, da je potop uništio sav život u ljudskoj istoriji ili da su svi jezici nastali u Vavilonu prije nekoliko hiljada godina—jednostavno se ne mogu braniti.
Takvi pogledi nanose štetu hrišćanskoj vjeri, jer ih predstavljaju kao suštinske za jevanđelje. To stvara nepotrebne prepreke za vjeru, slično kao što bi mišljenje da je Zemlja ravna ploča činilo. Moj prigovor nije usmjeren protiv zastupnika te teorije kao ljudi, već protiv samog učenja, koje mislim da ozbiljno šteti vjerodostojnosti hrišćanstva danas.
Pitanje 6: O Božjoj svemilosti u islamu
Poštovani dr Krejg, ja sam musliman i pročitao sam vaš rad o Božjoj svemilosti. Rekli ste da muslimani možda poriču Božju svemilost jer ona ograničava Njegovu svemoć. Ali to je čudno, jer Kur’an stalno naglašava Božje milosrđe i oprost. Otkud vam ideja da muslimani poriču Božju svemilost?
—A., Kanada
Odgovor dr Krejga:
Hvala vam na pitanju. Ono što sam mislio jeste da u islamskoj teologiji svemoć izgleda ima prednost nad drugim Božjim osobinama. Bog je toliko svemoćan da bi, teoretski, mogao na Sudnjem danu promijeniti odluku i vjerne muslimane poslati u pakao, a spasiti nevjernike (El-Mulk, 67, 28). Njegova moć se shvata kao apsolutna, čak i iznad Njegovog moralnog karaktera. Dakle, iako Kur’an s pravom naglašava Božje milosrđe, čini se da islamski koncept stavlja svemoć iznad svemilosti.
…
Postavi komentar