Naći lice čovjeka iza vela predrasuda

Muslim, My Neighbor – Part 1

Ljudska prava

Opšta objava o ljudskim pravima od strane Ujedinjenih nacija iz 1948, zahtijeva slobodu religije (izjašnjavanja o pripadnosti vjeri/religiji), član 18. “Svaki čovjek ima pravo na slobodu misli, slobodu izražavanja vjere. To pravo obuhvata slobodu da svoju religiju, vjeru ili uvjerenja mijenja, kao i slobodu da svoju religiju, vjeru ili uvjerenje izjavljuje – sam ili u zajednici sa drugim, javno ili privatno, kroz učenje, praktikovanje, kao i kroz božiju službu.”

Većina zapadnih zemalja su uveli u osnovne zakone – slobodu vjeroispovijesti. Osigurano je nesmetano provođenje i izvršavanje religijskih/vjerskih obreda. Sve osobe imaju pravo na slobodu vjeroispovijesti, tako da po pitanju religije, niko ne smije biti prisiljavan da radi protiv svoje volje i savjesti. Dostojanstvo čovjeka je baza za ovo pravo. U Kur`anu se kaže: “LA IKRAHE FIDDINI” (El-Bekara 2:256), što u prevodu znači: “Nema prisile u vjeru.” Bazu za osiguranje tolerancije po islamskom učenju i pravu, daje “Božji zakon”. Sastavni dio toga jeste i dio šerijata u kojem se regulišu prava i obaveze ne-islamskih manjina u islamskoj državi. Hrišćani, Jevreji, Zoroastrijanci (religija persijskog porijekla i predislamskih korijena)…, podliježu toj zapovijesti tolerancije. Imaju punu slobodu provođenja svojih vjerskih ceremonija/obreda, kao i praznovanja praznika/svjetkovina.

Činjenice

• Islam naglašava pravdu, milosrđe, dobrotu prema drugima i pomaganje slabima.
• Kur’an i hadisi podstiču učenje, znanje i racionalno razmišljanje.
• Islam promoviše brigu o siromašnima, kroz zekat (obaveznu milostinju) i sadaku (dobrovoljnu pomoć).
• Učenje o poštovanju roditelja, komšija, gostiju i zajednice duboko je ukorijenjeno.
• Islam snažno potiče čuvanje života i dostojanstva, i zabranjuje diskriminaciju po rasi i etničkoj pripadnosti (poznat je govor Poslanika na oproštajnom hadžu: “Nijedan Arap nema prednost nad nearapom, osim po bogobojaznosti.”).
• Naglasak na moralnoj odgovornosti, etici, poštenju u trgovini, ugovorima i poslu.

DOPRINOS ČOVJEČANSTVU – PREGLED

🕌 Istorijski doprinos islamske civilizacije

1. Nauka i filozofija

U periodu zlatnog doba islama (8–13. vijek) muslimanski učenjaci unaprijedili su:

• matematiku (algebra, arapske cifre),
• astronomiju (prve zvjezdane mape, astralni instrumenti),
• fiziku i optiku (Ibn al-Hajtam),
• medicinu i hirurgiju (Avicena–Ibn Sina, Al-Zahravi),
• hemiju (alhemija → osnova moderne hemije).

Oni su preveli i sačuvali antičku grčku filozofiju (Aristotela, Platona, Hipokrata), i time omogućili razvoj evropske renesanse.

2. Medicina

Islamski ljekari su:

• razvili bolničke sisteme (bimaristane),
• uvodili medicinske škole i praktične ispite,
• pisali medicinske enciklopedije korištene u Evropi do 17. vijeka.

3. Matematika

• Algebra (od riječi al-jabr)
• Temelji trigonometrije
• Decimalni brojevni sistem

Bez ovih otkrića ne bi bilo moderne informatike i inženjerstva.

4. Arhitektura

Islamska arhitektura poznata je po:

• geometrijskim ornamentima,
• kaligrafiji,
• naprednoj gradnji kupola i lukova.

Primjeri:

• Alhambra (Španija)
• Sultan Ahmedova džamija (Istanbul)

5. Umjetnost i književnost

• Razvoj kaligrafije, poezije, književnosti.
• Čuveni pjesnici: Rumi, Hafiz, Omar Hajam.

6. Geografija i navigacija

Muslimanski geografi i moreplovci mapirali su velike dijelove zemaljske kugle (Ibn Batuta, Al-Idrisi).

Njihova istraživanja posredno su omogućila kasnija evropska otkrića.

7. Pravo i društvo

• Napredni pravni principi,
• zaštita manjina,
• regulisani bračni i nasljedni odnosi,
• naglasak na obrazovanju (svaka velika džamija imala je školu).

8. Trgovina i ekonomija

Muslimanski svijet bio je ekonomska središnja tačka između Istoka i Zapada.
Razvili su:

• čekove (sakk),
• kreditno–bankarski sistem,
• razgranate trgovačke mreže.

9. Tolerancija i koegzistencija

U Andaluziji (Španiji) muslimani, hrišćani i Jevreji vijekovima su zajedno razvijali nauku, filozofiju i umjetnost.

🌍 Uticaj na današnji svijet

Bez islamske civilizacije:

• matematika,
• medicina,
• fizika,
• navigacija,
• filozofija,
• bankarstvo

ne bi izgledali ovako kako ih danas poznajemo.

SAŽETAK

Islam predstavlja religiju koja se pojavila u 6. vijeku nove ere i do današnjeg dana ima oko 1,9 do 2 milijarde sljedbenika. Iako je zastupljen širom svijeta, najrasprostranjeniji je na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i srednjoj i jugoistočnoj Aziji. Od 8. do 13. vijeka, islam je dao veliki doprinos svjetskoj kulturi.

Islam, kao jedna od velikih svjetskih religija (druga po brojnosti), zasniva se na vrijednostima pravde, milosrđa, poštenja i brige za druge. U svojim izvorima snažno podstiče sticanje znanja, racionalno razmišljanje i razvijanje društvene odgovornosti. Naglašava poštovanje roditelja, komšija i zajednice, kao i univerzalnu jednakost ljudi bez obzira na rasu ili porijeklo. Institucije poput zekata i sadake odražavaju brigu za siromašne i društvenu koheziju.

Istorijski gledano, islamska civilizacija ostavila je dubok trag u razvoju svjetske kulture i nauke. Tokom takozvanog Zlatnog doba, muslimanski učenjaci unaprijedili su matematiku, astronomiju, medicinu, optiku i filozofiju. Upravo su oni sačuvali i preveli mnoga klasična djela grčkih autora, čime su doprinijeli kasnijoj evropskoj renesansi. Razvoj algebre, decimalnog brojevnog sistema, bolničkih praksi i medicinskih škola predstavlja temelj modernih disciplina koje danas uzimamo zdravo za gotovo.

Umjetnost i arhitektura islamskog svijeta takođe su se istakle elegancijom i složenim geometrijskim ornamentima, dok je uticaj islamskih geografa i istraživača pomogao stvaranju preciznijih mapa i boljeg razumijevanja svijeta. U srednjovjekovnoj Andaluziji muslimani, hrišćani i Jevreji živjeli su i stvarali zajedno, pokazujući da različite tradicije mogu doprinositi jednoj zajedničkoj kulturi.

Savremeni matematički, medicinski, filozofski i ekonomski sistemi duguju mnogo ovom periodu kulturnog napretka. Zbog toga se nasljeđe islamske civilizacije s pravom smatra jednim od ključnih stubova svjetske baštine.

Neka načela islamske pravde

Prvo načelo islamske pravde jeste smirivanje mržnje, gnjeva i neprijateljstva, zaštitom prava pravednog i nedužnog, čime se neprijateljski odnosi preobražavaju u slogu. Kur’an nalaže muslimanima, kada su u sukobu, da se okrenu Bogu i njegovom Poslaniku kako bi postigli izmirenje (Beni Sadr, 1990:15–16). Bog svakome nalaže da potiče pravdu i čini dobro. «Bog nalaže pravičnost, i da se dobro čini (Kur’an, XVI: 90).» «Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Božjim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Bog, zaista, pravedne voli (Kur’an, XLIX: 9).»

Muslimanima je rečeno da mogu biti prijatelji s nemuslimanima koji se nisu borili protiv njih (Beni Sadr, 1990: 63–64). «Bog vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog religije i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Bog, zaista, voli one koji su pravični (Kur’an, LX).» Prema Kur’anu, rat predstavlja «nepoželjnu obavezu» koja mora biti obnašana tako da se pazi na humane i moralne smjernice. U Kur’anu se kaže da su oni koji počinju ratove nevjernici i da Bog ne odobrava ratove: «…Svaki put kad zapale plamen rata, Bog ga gasi. Oni jure Zemljom kvareći je. Bog ne voli pokvarenjake (Kur’an, V: 64).» U slučaju konflikta, prije ulaska u rat, vjernici moraju čekati da borba postane prisilna. Vjernicima je dopušteno ratovati tek kada druga strana napadne i kada nema druge alternative osim rata (Harun Jahja, Islam osuđuje terorizam, 2002: 41–42). «Ali ako prestanu (ratovati), Bog je Svepraštajući, Najmilostiviji (Kur’an, II: 192e).»

Islam je religija mira i predanosti Bogu i cijeni nepovrijedivost ljudskog života. «Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao (Kur’an, V: 32).» Islam osuđuje svaki oblik sile. Onaj ko provodi silu ne može istovremeno praktikovati religiju. Ponekad je upotreba sile ljudska reakcija potlačenog naroda. Ponekad se sila upotrebljava u borbi protiv imućnih ili potlačenih protiv tiranina. Mora se diferencirati i pronaći razlog zašto ljudi postaju teroristi. Terorizam kao sredstvo za postizanje nekih određenih ciljeva protivrječi osnovama islama. Kur’an zabranjuje rat tokom četiri mjeseca godine (Kur’an, II: 217), a isto tako pojašnjava da muslimani ne smiju pomiješati džihad i napadački rat (Kur’an, II: 190). Kada su ljudi za vrijeme rata u položaju jačega, ne smiju činiti nasilje i trebaju poštovati prava i protivnike pozvati na mir (Beni Sadr, 1990: 98).

PET STUBOVA ISLAMA

Pet stubova islama predstavljaju temelj duhovnog i moralnog života muslimana, naglašavajući odgovornost pojedinca prema Bogu, sebi i zajednici.
Prvi stub je šehadet, izjava vjere kojom se potvrđuje vjerovanje u jednoga Boga i poslanstvo Muhammeda. Ovaj čin označava početak duhovnog puta i čvrsto opredjeljenje za etičke principe islama.

Namaz, pet dnevnih molitvi, uči disciplinu, zahvalnost i duhovnu usredsređenost. On daje ritam svakodnevnici i podsjeća vjernika da je duhovnost stalno prisutna u životu. Zekat, obavezna milostinja, promoviše socijalnu pravdu i solidarnost, jer dio imetka pripada siromašnima, čime se jača zajednica i umanjuju društvene razlike.

Saum, post u mjesecu ramazanu, razvija samokontrolu, empatiju prema onima koji oskudijevaju i zahvalnost na svakom daru. Hadž, hodočašće u Meku, simbol je jedinstva muslimana širom svijeta, gdje se svi, bez obzira na porijeklo, okupljaju u znaku pokornosti Bogu. Ovi stubovi zajedno jačaju duhovnost, moral i humanost, stvarajući snažan osjećaj zajedništva i odgovornosti u muslimanskoj zajednici.

Uzimajući u obzir sve iznesene dokaze i uvid, jasno je da je islam u svojoj suštini religija mira, utemeljena na pravdi, saosjećanju i poštovanju ljudskog dostojanstva. Njegova učenja podstiču sticanje znanja, etičko ponašanje i harmoničnu koegzistenciju, čineći ga vjerom koja zaslužuje i razumijevanje i poštovanje u savremenom svijetu.

Drugi dio / Part 2

---